četvrtak, 25.09.2008.
moje Sunce je zaslo
**Ako ti je naslov uhvatio paznju,vjerovatno jer si se prepoznao u njemu.Ako nisi toliko egoistican da citas tude postove.Ako nam je bas sudeno naci se i ovdje.**
gdje sam stala....
Otisao je bez rijeci.
Zatvorio vrata kao da za sobom ne ostavlja ista. Odjek takvog pozdrava glasniji je od i jednog vriska kojeg sam ispustila u zivotu. A vristala sam.Najvise iznutra.... ako zelite znati kako se sad osjecam... prisjetite se,ako ste imali to ''zadovoljstvo'' vadit umnjake, kakav je to osjecaj bio.I to onih gornjih.
Rez u umrtvljeno meso koji nabija pritisak,a potom u sredistu mozga,skripa i zvuk pucanja i odpustanja....
Mislila sam do sad da je to bio najstravicniji trenutak u mom zivotu...od kad sam ponovno rodena... sve dok se savrsenstvo nije rasprsnulo pred mojim ocima. Reci ce te da sam naivna da sam uopce vjerovala u savrsenstvo,ali ne mozete razumjeti a prica je preduga da bi je sad pricala.Ovoga puta nisam mogla krivit daljinu,nesporazum zbog msn-a,sms-a ili bilo kakve takve okolnosti.. Ne,ovoga puta moram priznat da me je iznevjerio..ravno u oci..noz ravno u srce...i to priznajem po prvi put...i po prvi put ovdje...na vasu milost i nemilost.
Da,ovo je moj prvi post..a na njega me je potaknula ona.
Ona koja je vadila iste ove umnjake nebrojiv puta u zivotu,dok je bila njegova... Dok je on dan provodio baveci se kojekakvim svastarijama da ubije vrijeme,ja sam gledala njenu dusu na ekranu i pitala se...Kako je moguce da je ista ova djevojka ucinila sve one stvari koje mi je on ispricao.Zbog kojih sam mislila da zasluzuje da pati kad vidi nas dvoje izgubljene u nasoj potpunoj sreci..Ha,da samo zna.. Likovala bi sad nad mojom slomljenom dusom,cije krhotine,rasprsene po svijetu, mjesecima bezuspjesno pokusavam pronaci.Mozda bi se osjecala i bolje sto se svega ovoga rijesila.
Ponosim se sobom!!!!
Nacin na koji sam mu pokusala objasnit zasto sam ja to njega ''odgurnula od sebe''.
Mirnim glasom,suhih ociju i koncentrirana na ono sto govorim.Ali njegovo srce bilo je gluho... Ako me je cuo,kako moze i dalje biti tako hladan? Rekla sam da to nema veze sa njime,da sam jednostavno pokusavala biti strpljiva sama sa sobom..prije nego se sakrijem u njegovom zagrljaju i uplaseno zaplacem...a bilo je tako primamljivo.Nije to vidio kao moj pokusaj da budem jaka...nego kao izdaju..i osudio me.Vrhovni sud,kojim predsjeda on, ne prima moje molbe...veceras ne.. Sutra..tko zna.
Hladno je. Moje Sunce je zaslo predajuci stafetu tami.. Nocas me nece grijati..
Hoce li ikada vise...
